Vjerovali ili ne, stručnjaci tvrde da, ako imate milijune bakterija nanekoj površini, dovoljno je samo 0,1 posto bakterija da se zarazite. Zastrašujuće zar ne? Neke vrste bakterija se jako brzo šire i potrebna je vrlo mala količina da se razbolite.
Primjerice, samo 10 stanica izrazito virulentnog oblika E.coli dovoljno je da uzrokuje tešku bolest pa čak i smrt kod ljudi s lošim imunitetom. Srećom, šansa da će se ta bakterija naći na većini površina je vrlo mala, ukoliko redovito i pravilno održavate površine u prostoru u kojem boravite.
Do ovakvog su zaključka znastvenici došli kada su odlučili testirati slavnu teoriju o „5 sekundi“, odnosno smijete li pojesti hranu koja vam je pala na pod i tamo provela 5 sekundi. Testirali su količine bakterija na hrani koja je na podu stajala 5, 30 i 60 sekundi i, začuđujuće, razlika je bila gotovo nikakva.
Postupak su ponavljali nakon 24 sata, 48 i 76 sati i razlika je ponovno bila zanemariva.
Ono što je činilo diferencijaciju jest površina na koju je hrana pala, odnosno kolila količina bakterija, virusa, plijesni i gljivica se nalazila na toj površini.
Ispostavilo se, naime, da je sigurnije ukoliko vam hrana padne na tepih nego na parket ili pločice. U prvom slučaju bilo je bitno manje bakterija jer pravilnim održavanjem tepiha, koje obvezno uključuje i dubinsko usisavanje, zapravo čistite i bakterije koje se vežu na čestice prašine. Tepih služi kao svojevrsno „ljepilo“ za nečistoće pa kada ga temeljito usisate zapravo dobivate čistu površinu.
Kod pločica i parketa je situacija ipak složenija, prašina slobodno leti jer se nema na što vezati pa se na podu i u zraku zadržava veći broj nečistoća.
Stoga, kada su znastvenici stavili salmonelu na tepih, samo 1 posto bakterije je prešlo na hranu. No ako je hrana bila pločicama ili na drvetu, na nju je prešlo 48 do 70 posto bakterije.
Dakle, pravilo glasi: nije važno koliko je hrana bila na podu nego na kakvoj površini se nalazila!