Ekološka osviještenost I zdrav način života, u skladu prirodom pokazuju se sve važnijim odabirom. Naime, mnogi sve češće mijenjaju farmaceutske proizvode za prirodne lijekove, čija je efikasnost davno dokazana. Tako za liječenje opće slabosti, iznemoglosti i sličnih smetnji nastalih kao posljedica preležanih kroničnih, dugotrajnih bolesti stoljećima se u narodnoj i u znanstvenoj medicini koristi razno ljekovito bilje. Najviše se cijeni bilje opora okusa, tj. ono koje ima mnogo tanina.
Za popravljanje teka, pa prema tome i za jačanje, upotrebljava se mnogobrojno neotrovno gorko bilje. U znanstvenoj, a pogotovo u narodnoj medicini, cijeni se domaće bilje koje sadrži osim tanina još i gorke i mirisne sastojke. Katkad se u toj bogatoj recepturi nađu i biljke koje istovremeno sadrže i neotrovne ljute tvari koje također popravljaju tek, jer draže organe za probavu i time pojačavaju lučenje pljuvačke, želučanog i drugih sokova bogatih raznim enzimima prijeko potrebnih za bržu i pravilnu probavu hrane.
Domaće oporo i gorko bilje za jačanje koje se najviše upotrebljava bilo bi ovo: list i korijen koprive, troskot, lisac, živa trava, crni gavez, mrtva kopriva, petrovac, sporiš, podubica, trave-ive, štavelj, verbena, cikorija, žuti trn, hrastova kora, žir i šišarka, orahova ljuska. Te se biljke pripremaju na razne načine, a najbolje ih je kiseliti desetak dana u starom crnom vinu. Pije se tri puta dnevno po jedna čašica pola sata prije jela.
U najnovije se vrijeme sve više koristi bilje koje sadrži pektin, kao što su dunja, mušmula, divlja jabuka i kruška, kora od naranče i limuna i drugo. Najviše pektina sadrže neki naši zreli plodovi, osobito u kori. Tako, na primjer, u kori jabuke ima oko 17, a u kori naranče do 25% pektina, zbog čega se koriste za ekstrakiranje pektina u industrijskim razmjerima, jer se pektini (poliuronske složene koloidne tvari) sve više i raznovrsnije koriste u borbi protiv dosadnih ljetnih proljeva i opće slabosti, iznurenosti, osobito kod djece.
Zanimljivo je i važno napomenuti da fitoterapeuti, te najčuveniji liječnici pobornici za upotrebu bilja u liječenju u Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj i u drugim zemljama Zapadne Europe, veoma mnogo cijene oporo i gorko bilje za jačanje slabokrvnih osoba.
Od domaćeg je bilja vrijedno spomenuti prije svega ono kojega u nas ima u izobilju, a koje se u Zapadnoj Europi mnogo koristi za izradu jednostavnih i složenih lijekova za jačanje, osobito raznih toničnih vina, ekstrakta i tome slično. Od gorkog se bilja najviše cijene naša sirištara i kičica (gorčica), a zatim blaženi čkalj, grčica (gorka djetelina), cikorija, žuti trn, dimnjača, maslačak, artičoka, razne vrste štavolja, broć, podubica, pelin, očajnica (marulja), cvijet suncokreta, šišarice hmelja, verbena, komonika (divlji pelin) i neko drugo gorko bilje.