U Velikoj Britaniji je u tijeku istraživanje o tome mogu li se antidepresivi davati onima koji pate od akutne sramežljivosti, tj. od socijalne anksioznosti.
Britansko Ministarstvo zdravstva je naredilo da se ocjene terapije koje su dostupne za socijalnu anksioznost, stanje kod kojeg se osobe boje govora pred većim brojem ljudi, razgovora sa strancima pa čak i odlazaka na veća druženja. U ekstremnim slučajevima, pojedinac pati od paničnih napadaja, crvenjenja i znojenja u bilo kojoj situaciji koja uključuje socijalnu interakciju.
Britanski Nacionalni institut za zdravlje i kliničku vještinu predvodi ovo ocjenjivanje i pregledati će učinak svih terapija koje se nude za liječenje ovog stanja, uključujući lijekove, savjetovanje i operacije. Operacijama se tretiraju znojne žlijezde kako se oni sa socijalnom anksioznošću ne bi pretjerano znojili. Britanski Nacionalni institut za zdravlje i kliničku vještinu tvrdi da će jedna od osmero osoba jednom u životu patiti od ovog poremećaja.
Termin socijalne anksioznosti ili socijalne fobije se u javnosti pojavio prije nekoloko desetljeća nakon što ga je farmaceutska industrija počela promovirati. Tijekom kasnih 1990.-ih i ranih 2000.-ih udvostručila se količina novca koja se trošila na lijekove za tretiranje anksioznosti.
Neki stručnjaci ne slažu se s ovim jer smatraju da sramežljivost nije poremećaj i da nije u redu zdravim osobama davati lijekove. Doktorica Joanna Moncrieff sa Svučilišta College iz Londona tvrdi da može biti štetno za ljude sa socijalnom fobijom ako ih se označi kao bolesnike kojima trebaju lijekovi, jer ih se tako obeshrabruje da se ne mogu sami nositi sa svojim stanjem. Doktorica Louise Foxcroft tvrdi da treba ispitati koliku ulogu u svemu ovome ima farmaceutska industrija.